Uvijek sa zadovoljstvom intervjuišemo naše bivše i uspješne gimnazijalce koji svoj put grade na jedinstven i inspirativan način. Ovog puta razgovarali smo s bivšom učenicom naše Gimnazije “Musa Ćazim Ćatić”, Muberom Kavazović. Intervju je vodio član Novinarske sekcije Danial Halilović, a intervju donosimo u nastavku:
1. Kako danas gledate na svoje školovanje u Gimnaziji „Musa Ćazim Ćatić“ u Tešnju – koliko Vas je ono oblikovalo kao osobu i buduću arhitekticu?
„Sjećanje na školovanje u gimnaziji prvobitno budi lijepe uspomene, dobre prijatelje, šale, druženja, stroge ali i prijateljski nastrojene profesore koji su bili podrška.
Kurikulum u gimnaziji pruža široku lepezu znanja koja je pohvalna ali i potrebna prilikom upisivanja studija arhitekture.“
2. Da li ste još u gimnazijskim danima znali da želite studirati arhitekturu ili se ta odluka razvijala kasnije?
„Ta odluka se razvila u 4. razredu, u drugom polugodištu, poprilično kasno obzirom da su prijatelji imali već čvrste planove od ranijih razreda. Prvobitno je bila ideja da studiram fiziku ili mašinstvo, ali na nagovor profesora likovne kulture, Miralema Brkića, došla sam na dodatnu nastavu na kojoj je predavao principe i metode slobodnog crtanja i mogu reći da je to bio momenat u kojem sam počela razmatrati arhitekturu, što je dovelo do toga da se odlučim na ovaj poziv.“
3. Šta Vam je bilo najizazovnije tokom studija arhitekture, a šta biste izdvojili kao najljepši dio tog perioda?
„Bilo je potrebno akomodirati se na to da arhitektura ne prestaje onog momenta kada se izađe iz zgrade fakulteta, nego da obaveze crtanja ili kreiranja koncepata se nastavljaju i kući. Dosta slobodnog vremena je bilo pripojeno crtanju, istraživanju i modelovanju.
Najljepše momente su činili upravo ljudi raznih profila koje je lako upoznati i nerijetko su se dešavale neprospavane noći sa ekipom kada su predaje projekata i cijela grupa ili klasa ostane budna preko noći te se zajedno bodrimo kako bismo završili projekte.“
4. Magistrirali ste na istoj obrazovnoj jedinici – šta je presudilo da nastavite akademski put upravo tu?
„Sveobuhvatnost studija, obzirom da je studij i dalje integrisani i ne postoje smjerovi, otvara se prilika za proširenje znanja u više oblasti arhitekture: projektovanju, urbanizmu, dizajnu, arhitektonskim konstrukcijama itd.“
5. U svom magistarskom radu bavili ste se redizajnom i revitalizacijom enterijera Doma kulture u Tešnju. Zašto ste izabrali baš ovaj objekat i ovu temu?
„Domovi kulture kao tipologija su katalizatori znanja, kulture i obrazovanja koje se nastavlja i van okvira organizacionih jedinica osnovnog, srednjeg ili višeg obrazovanja. U prošlosti kao arhitektonski fenomen, u početku kao Narodni univerziteti, su imali za cilj obrazovanje šire populacije, rađanje sirove umjetnosti, mjesta nastanka kolektiva, udruženja, grupica, bendova, umjetničkih društava, kluba pisaca, fotografije, radio emisija i sl.
To je jedan kompleksan organizam koji obnaša puno funkcija i u kojem se isprepliću iskustva, ideje, svakodnevni život, sirova kreativnost koja je rezultat unutarnje energije. Danas te strukture i dalje postoje, rade i održavaju se ali ne u punom kapacitetu kao ranije, obzirom na drugačiji društveni, ekonomski i politički sistem. Glavno pitanje je bilo kako takav jedan relikt prošlosti pokušati integrisati u današnju svakodnevnicu.
Naročito Dom kulture u Tešnju je jedna impozantna struktura koja se nalazi na samom ulazu u Donju Čaršiju, stilski je dobar primjer početka postmoderne, dekonstruktivizma i regionalizma. Također, jedini je i dalje ‘živući’ primjer tipologije atipične “I” prostorne organizacije domova kulture na prostoru bivše SFRJ.
Pored svega toga, smatram da objekat Doma kulture u Tešnju, pored toga što posjeduje izuzetnu spomeničnu, historijsku vrijednost, a kako bi takvi objekti bili zaštićeni u punom značenju te riječi, prema Venecijanskoj povelji (1964.g), način održavanja je aktivno korištenje. Takav metod uključuje objekat u aktivno korištenje uvođenjem srodnih funkcija, kako bi isti zaživio i ušao u proces samoodržavanja.
Intervencijama u enterijeru – tačnije zoniranjem, dodjelom funkcija prostorijama unutar objekta a kasnije i planom održivosti – feasibility planom, kojim sam se bavila, je napravljen model putem kojeg bi današnji Dom kulture Tešanj bio maksimalno iskorišten za svrhe edukacije i kulture. Jako je bitno napomenuti da su sve intervencije reverzibilne, tako da je u svakom momentu moguće objekat dovesti u prvobitno stanje.“
6. Koliko je, po Vašem mišljenju, važno očuvanje i aktivno korištenje graditeljskog naslijeđa u savremenim gradovima?
„Graditeljsko naslijeđe je poput genetičkog koda koji naslijedimo generacijski od svojih predaka i kao takav je neodvojiv dio jednog savremenog grada. Predstavlja sve ono što je grad bio, njegov timeline, utjelovljuje duh prostora, životne priče, ljude koji su se tu rodili, rasli, živjeli.“
7. Posebno interesovanje gajite prema dokumentovanju graditeljskog naslijeđa – šta Vas je privuklo ovoj oblasti arhitekture?
„Doprinos očuvanju lokalne kulturno-historijske baštine za mene ima izuzetno veliko značenje. Smatram da je profesionalna i etička odgovornost da to naslijeđe ne posmatramo kao prepreku savremenom razvoju, već kao temelj na kojem se može graditi kvalitetna i održiva budućnost.“
8. Koliko se teorijsko znanje sa fakulteta razlikuje od stvarnog rada u struci?
„Teorijsko znanje na fakultetu služi da generiše model za kritičko razmišljanje kod svakog arhitekte. Teorija je jako bitna i nedvojivi dio prakse.“
9. Osvojili ste prvo mjesto na arhitektonskom natječaju za uređenje prostorija Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu – koliko su takmičenja važna za mlade arhitekte?
„Važna su iz razloga upoznavanja drugačijih pristupa. U arhitekturi ne postoji kao u matematici i drugim egzaktnim znanostima tačna formula i jedan put ka tačnom odgovoru. Također ne postoji niti apsolutno tačan odgovor. Rješenja koja vidimo na arhitektonskim natječajima predstavljaju različite pristupe, viđenja ka rješenju jednog te istog problema. Smatram da sličan model funkcioniše i u stvarnom životu, gdje na jedno pitanje je moguće dati bezbroj odgovora koji mogu biti tačni.“
10. Kako pamtite iskustvo rada na međunarodnom natječaju Kaira Looro i projektu škole u Senegalu?
„Jedno jako zanimljivo i jedinstveno iskustvo ali i dosta zamorno obzirom da se radi o arhitekturi i vrsti gradnje koja je uobičajena za jedno podneblje koje je dosta drugačije od našeg. Poseban izazov je bio proučavanje materije prije pristupanja projektovanju. Bilo je potrebno uzeti u obzir materijale, način gradnje, funkciju, temperaturne i vremenske prilike prilikom odabira materijala, lokacijske datosti kao što su npr. nepostojanje infrastrukturne mreže (vodovoda i kanalizacije, cestovnog saobraćaja i sl.) u onom formatu kako smo mi to navikli, te na kraju budžet koji je bio dosta oskudan i limitirajući faktor.“
